Zajednica koja uči: prevladavanje podijeljenosti teorije i prakse

Pokušaji mijenjanja odgojno-obrazovne prakse zasnovani na ideji birokratskog, mehaničkog uvođenja inovacija ne daju željene rezultate, o čemu svjedoče hrvatska i svjetska iskustva. Razlog tome djelomično je u tome je odgojno-obrazovna praksa previše kompleksna, nepredvidiva i dinamična, a da bi ju m...

Full description

Permalink: http://skupnikatalog.nsk.hr/Record/ffzg.KOHA-OAI-FFZG:318051/Details
Glavni autor: Slunjski, Edita (-)
Vrsta građe: Članak
Jezik: hrv
LEADER 02981naa a2200217uu 4500
005 20131205155909.0
008 131111s2012 xx 1 hrv|d
035 |a (CROSBI)599307 
040 |a HR-ZaFF  |b hrv  |c HR-ZaFF  |e ppiak 
100 1 |9 618  |a Slunjski, Edita 
245 1 0 |a Zajednica koja uči: prevladavanje podijeljenosti teorije i prakse /  |c Edita Slunjski. 
246 3 |i Naslov na engleskom:  |a The learning community: overcoming the gap between theory and practice 
300 |f str. 
520 |a Pokušaji mijenjanja odgojno-obrazovne prakse zasnovani na ideji birokratskog, mehaničkog uvođenja inovacija ne daju željene rezultate, o čemu svjedoče hrvatska i svjetska iskustva. Razlog tome djelomično je u tome je odgojno-obrazovna praksa previše kompleksna, nepredvidiva i dinamična, a da bi ju moglo mijenjati nešto tako statično, kao što je to teorija sama po sebi. Uz to, svaka teorija u praksi doživljava niz različitih modifikacija, s obzirom na to kako ju praktičari razumiju i u svakodnevnoj praksi oživotvore. Razumijevanje i prihvaćanje dvosmjernog, recipročnog odnosa teorije i prakse odgoja i obrazovanja, može voditi postupnom reduciranju jaza među njima. Sve se više zastupa ideja profesionalnog učenja učitelja samoj praksi, usmjerenog razvoju njihovih istraživačkih i refleksivnih kompetencija, što može voditi ostvarivanju kvalitetnije (refleksivne) prakse ali i razvoju novih teorija. Taj neprestani ciklus stvaranja teorija, te razvijanja praktičnih strategija utemeljenih na teorijama i usavršavanju teorija, predstavlja i vodeći pokretač rasta u cjelokupnoj znanosti i tehnologiji. On otvara put novim generacijama otvorenih, racionalnih, kritičkih i refleksivnih teorija, koje su se u stanju kontinuirano samoreformirati. U odgojno-obrazovnoj ustanovi, takva teorija koincidira sa shvaćanjem kurikuluma kao teorijske koncepcija koja se u praksi zajednički gradi i kontinuirano provjerava, kritički propituje, nadopunjuje i mijenja. To je svojstveno ustanovama koje se transformiraju u zajednice koje uče, jer je proces njihova razvoja nerazdvojan od zajedničkog učenja, suradnje i dijaloga svih dionika odgojno-obrazovnog procesa. Zajednicu koja uči obilježava prihvaćanje orijentacije učenje za sve ; učenike, učitelje, ali i sve ostale zainteresirane članove uže i šire socijalne zajednice, koji postaju partnerima učenja tj. ravnopravnim sustvarateljima novih razumijevanja i znanja o odgoju i obrazovanju. 
546 |a HRV 
690 |a 5.07 
693 |a Zajednica koja uči, recipročan odnos teorije i prakse odgoja i obrazovanja, zajedničko učenje, suradnja i dijalog  |l hrv  |2 crosbi 
693 |a The learning community, reciprocal relationship of theory and practice of education, joint learning, cooperation and dialogue  |l eng  |2 crosbi 
773 0 |a ISSA DECET Konferencija 2012 (15.-17.10. 2012. ; Opatija, Hrvatska) 
942 |c RZB  |u 2  |v Recenzija  |z Znanstveni - Plenarno - Nista  |t 3.16 
999 |c 318051  |d 318049