Postmoderne paradigme u pedagogijskoj teoriji i praksi

U pristupu temi autor zapravo polazi "s kraja postmoderne" u hrvatskoj pedagogijskoj teoriji i odgojnoj praksi konstatacijom da je ona i u tome relativno "spori učenik". Pritom je praksa svakako davala više poticaja, nego su je slijedile teorijske interpretacije i obj...

Full description

Permalink: http://skupnikatalog.nsk.hr/Record/ffzg.KOHA-OAI-FFZG:314269/Details
Matična publikacija: Odnos pedagogijske teorije i pedagoške prakse
Rijeka : Filozofski fakultet u Rijeci, Odsjek za pedagogiju, 2002.
Glavni autor: Previšić, Vlatko (-)
Vrsta građe: Članak
Jezik: mul
hrv
eng
LEADER 03235naa a2200229uu 4500
008 131111s2002 xx 1 mul|d
035 |a (CROSBI)133501 
040 |a HR-ZaFF  |b hrv  |c HR-ZaFF  |e ppiak 
041 |a hrv  |a eng 
100 1 |a Previšić, Vlatko 
245 1 0 |a Postmoderne paradigme u pedagogijskoj teoriji i praksi /  |c Previšić, Vlatko. 
246 3 |i Naslov na engleskom:  |a Postmodern Paradigms of Pedagogical Theory and Practice 
300 |a 56-63  |f str. 
520 |a U pristupu temi autor zapravo polazi "s kraja postmoderne" u hrvatskoj pedagogijskoj teoriji i odgojnoj praksi konstatacijom da je ona i u tome relativno "spori učenik". Pritom je praksa svakako davala više poticaja, nego su je slijedile teorijske interpretacije i objašnjenja. Zadržana u sustavu ideološkog jednoumlja i traženja "originalne socijalističke samoupravne pedagogije" naša je odgojna znanost ostala izvan tijekova višestruke glaobalizacije, kulturnog pluralizma, multikulturalizma, medijske povezanosti, kompjutorske (među)ovisnosti i svakovrsnog tehnološkog razvojnog buma što se događao u postmodernoj filozofiji, sociologiji, umjetnosti, kulturi i jednom općem znanstvenom i misaonom diskursu. Ili nova epoha i zabluda ; stara dilema i nedoumice, nova povijest ili strategija zaborava ; legitimnost i(li) dekonstrukcija postojećeg, sve su to provokativne sintagme postmoderne na koje treba i pedagoški odgovoriti. U otvorenom društvu koje ruši svakojake barijere traže se nazivnici zajedničkog funkcioniranja. Znanostima se otvaraju širine njihove istinske univerzalnosti. Otvorenom društvu treba slobodan odgoj ; aktivna i stvaralačka nastava i permanentno obrazovanje. Danas se sve više prakticira u teoriji i praksi odgoja shvaćanje da "govoriti o pedagogiji i odgoju znači govoriti o svemu" (J.Paul), često i svačemu, ne vodeći računa o tome da sloboda i otvorenost u društveno-humanističkim znanostima ne smije nikada izgubiti svoju osnovnu orijentaciju. Koja područja, polja, teorije, koncepti i praksa pedagogije i odgoj participirajućih znanosti, danas prevladavaju? Ako pođemo od toga da je cjelokupna postmoderna stvarnost jedan znanstveni konstrukt, onda je razumljiva heterogenost životne prakse kao svojevrsni izazov suvremenoj pedagogijskoj teoriji i praksi na pragu novih društvenih prelomnica. Novi filozofski, sociološki, antropološki i kulturološki pristupi životnoj stvarnosti dodaju pedagoškoj teoriji i praksi još i Aristotelovu poeziju smisla, svrhe i cilja. 
536 |a Projekt MZOS  |f 0130489 
546 |a HRV-ENG 
690 |a 5.07 
693 |a postmoderna, paradigma, pedagogijska teorija i pedagoška praksa, kurikulum  |l hrv  |2 crosbi 
693 |a postmodernism, paradigm, pedagogical theory and pedagogic practice, curriculum  |l eng  |2 crosbi 
773 0 |a Međunarodni znanstveni kolokvij "Odnos pedagogijske teorije i pedagoške prakse" (18-19.04.2002. ; Crikvenica, Hrvatska)  |t Odnos pedagogijske teorije i pedagoške prakse  |d Rijeka : Filozofski fakultet u Rijeci, Odsjek za pedagogiju, 2002.  |n Rosić, Vladimir  |g str. 56-63 
942 |c RZB  |u 1  |v Recenzija  |z Znanstveni - Plenarno - CijeliRad 
999 |c 314269  |d 314267