|
|
|
|
| LEADER |
27781cam a2200781 i 4500 |
| 001 |
NSK01000218972 |
| 003 |
HR-ZaNSK |
| 005 |
20090723101925.0 |
| 008 |
980810s1997 ci a m 000 0 hrv |
| 035 |
|
|
|9 (HR-ZaNSK)219203
|
| 035 |
|
|
|9 (HR-ZaNSK)980810002
|
| 035 |
|
|
|a (HR-ZaNSK)000218972
|
| 040 |
|
|
|a HR-ZaNSK
|b hrv
|c HR-ZaNSK
|e ppiak
|
| 041 |
0 |
|
|a hrv
|
| 044 |
|
|
|a ci
|c hr
|
| 080 |
|
|
|a 72.032(497.17)(043.3)
|2 MRF 1998.
|
| 080 |
|
|
|a 7.032(497.17)(043.3)
|2 MRF 1998.
|
| 080 |
|
|
|a 904:725.822(497.17)(043.3)
|2 MRF 1998.
|
| 100 |
1 |
|
|a Janakievski, Tome
|
| 245 |
1 |
0 |
|a Antička kazališta i spomenici u Republici Makedoniji :
|b doktorska disertacija /
|c Tome Janakievski.
|
| 260 |
|
|
|a Zagreb :
|b T. Janakievski,
|c 1997
|e ([s. l. :
|f s. n.])
|
| 300 |
|
|
|a 203 lista, [90] ilustracije :
|b table ;
|c 30 cm.
|
| 502 |
|
|
|a Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb, 1997
|
| 504 |
|
|
|a Bibliografija: str. 195-202
|
| 504 |
|
|
|a Sažetak
|
| 520 |
|
|
|a Sažetak: ANTIČKA KAZALIŠTA I SPOMENICI KULTURE U REPUBLICI MAKEDONIJI Područje koje zauzima Republika Makedonija u antičkom razdoblju obuhvaćalo je različite etničke i političke oblasti. Najveći dio njezinog područja u predrimsko doba bio je naseljen velikom grupom pajonskih plemena koji su naseljavali desnu i lijevu obalu Vardara (Aksios). Jugozapadno od pajonskog područja s obje starne Crne Reke (Erigon) živjeti su Pelagonci i Linkest koji su pripadali tzv. Gornjoj Makedoniji, koja je spominjana za vrijeme Herodota i Tukidita. Veći dio ovog raznovrsnog etničkog substrata u VI stoljeću prije Krista povremeno se nalazi pod upravom Filipa II i Aleksandra Velikog kao i njihovih nasljednika.
|
| 520 |
|
|
|a Helenističko razdoblje je od savremenih povjesničara određeno kao proces raspadanja države Aleksandra Velikog, vrijeme međusobnih ratovanja vojskovođa-dijadosi, osnivanje helenističkih država od sljedbenika-epigoni, a potom i vrijeme prvih ratova s Rimljanima do njihovog konačnog prodora na jug Balkana. Današnja Makedonija u tom pogledu je vrlo složeno područje koje je povremeno ulaziolo u sustav helenističke makedonske države, čija su se plemena nastojala odvojiti i osamostaliti. Treći makedonski rat završen je potpunim porazom makedonske vojske kod Pidna u ljetu 168. g. Kralj Perzej je pri bijegu zarobljen a zemlja Filipa II i Aleksandra Velikog, nekadašnja gospodarica svijeta, prestala je postojati kao samostalna država.
|
| 520 |
|
|
|a Slomom makedonskih falanga otklonjen je i najozbiljniji rimski protivnik na Balkanu i stvorene su nove mogućnosti za daljnji prodor Rimljana u istočnom Sredozemlju. Izgubivši potpuno slobodu, Makedonija je 148. g. dobila ne samo stalnog namjesnika s cijelim štabom njegovih organa, već i stalnu rimsku vojsku. Najteži udarac za Makedoniju bila je svakako naredba da se zemlja podijeli na četiri dijela, koji će imati svoje posebne organe vlasti, i među kojima ne smije postojati ni conubium ni commercium: i to je senat mudro predvidio radi osiguranja velikodušno date slobode, da se nebi dogodilo da je nekakav demagog zloupotrebi. U ovoj podjeli teritorije provincije Makedonije na četiri oblasti iz 169.g. prije Krista, sadašnje područje Republike Makedonije bilo je u sklopu druge, treće i čtvrte oblasti.
|
| 520 |
|
|
|a Naime, u drugu oblast ušlo je područje istočno od Aksiosa gdje su živjeli Peonci. Treća oblast obuhvaćala je uglavnom dio područja južne Makedonije i to zapadno od Aksiosa a preostali dio Republike Makedonije bio je u sklopu četvrte oblasti. Negdje krajem IV stoljeća Makedonija je podjeljena na dvije provincije. Jedini izvor koji nam osim imena daje i konkretne podatke o utvrđivanju područja Prve i Druge Makedonije je Hijeraklo. Njegovo svjedočanstvo odnosi se na kraj V stoljeća i početak VI stoljeća. Od osam gradova koje on stavlja u Drugu Makedoniju točno je lociran samo Stobi, na ušću Erigona i Aksiosa. Macedonia secunda obuhvaćala je, koliko se iz Hijeraklova Sinegdema može vidjeti, srednji tok Aksiosa (Arg, Stobi, Astraion), donji tok Erigona (Pelagonija) i cijeli breganički sliv (Bargala, Kelendin, Armenija i Zapara).
|
| 520 |
|
|
|a U prvoj Makedoniji ostaju kao najsjeverniji gradovi: Heraclea (kod Bitolja), Dober (u dolini Strumice), Partikopalj (kod sv. Vrača, u dolini Strume). Dosadašnjim istraživanjima na području Republike Makedonije otkrivena su četiri kazališta i to u slijedećim gradovima: Lychnidos, Scupi, Stobi i Heraclea. Povijest gradova Na via Egnatia, u blizini Pilona, nalazio se najveći grad Deserta-Lychnid (Lychnidus), na istoimenom jezeru, koga su Makedonci uspjeli uključiti u svoje kultutrno grcizirano područje, premda se od uvijek suprotstavljao prodoru s istoka. U helenističkom razdoblju u Lychnidosu su se kovale monete a u vrijeme ranog carstva, po Ptolomejevoj geografiji iz II stoljeća, znamo da zapadna granica provoncije Makedonije nije bila promijenjena od vremena njezinog osnivanja.
|
| 520 |
|
|
|a Krajem III stoljeća 295.g., Dioklecijan je proveo poznatu podjelu Carstva na dvanaest dijaceza a svaka od njih je obuhvaćala mnogo provincija. U prvinciji Novi Epir sa glavnim gradom Dyrrhachiumom bio je i Lychnidos sa svojom okolicom. U drugoj polovici V stoljeća, kada je Teodorik opustošio Herakleju Lynkestis, na svom putu za Dyrrhachium, opsjedao je Lychnidos no nije ga uspio zauzeti. U prvoj polovici IV stoljeća Lychnidos je episkopsko sjedište. Na Sidonu u Serdinici u 343. godini spominje se prisutrstvo lychnidskog episkopa Dionizija a na Sidonu u Halkedonu u 451. godini prisustvovao je episkop Antoninus. Krajem V stoljeća javlja se episkop Laurentie a vijesti iz početka VI stoljeća spominju još jednog lychnidskog episkopa Teodoretusa. Antički Scupi u rimsko doba bio je jedan od najznačajnijih gradova na području Srednjeg i Istočnog Balkana.
|
| 520 |
|
|
|a U vrijeme, prije dolaska Rimljana, područje Scupa je naseljavalo poznato pleme Dardanci. Sa osvajenjem ovog područja, krajem I stoljeća prije Krista, Rimljani su započeli s romanizacijom domaćeg stanovništva na taj način što su doseljavali veterane iz raznih legija. Najmasovnije doseljavanje veterana iz VII Klaudijeve legije bilo je za vrijeme vladavine imperatora Domicijana 81 - 96. godine, od dinastije Flavijanaca (69-96.g.).Zahvaljujući povoljnim prirodnim uvjetima, a posebno zemljopisnom položaju na značajnoj prometnici koja je povezivala Egejsku obalu s Podunavljem i Srednjom Europom a u manjoj mjeri i s Trakijom i Jadranskim morem, omogućeno je da bude značajno ekonomsko, administartivno, vjersko i kulturno središte ove oblasti a kasnije i u provinciji Dardaniji.
|
| 520 |
|
|
|a Povijesni izvori govore da po Milanskom ediktu od 313 godine, Scupi postaje sjedište episkopije a nakon 451.godine i sjedište arhiepiskopije. Tako su ostala zabilježena imena dva episkopa Peregorius i Ursinus. Iz povijesti je isto tako poznato da je rimski car Teodozije I boravio u Scupiju u dva navrata, u 379. i 388.godini i da su tada izdana dva carska ukaza, "Scopis" i "Scupis". Veliki procvat i izrazit uspon Scupi doživljava krajem I i u II stoljeću te u ranom IV stoljeću. U 518.godini Scupi je pogodio veliki zemljotres. Kroničar Marcelin Comes, koji nam govori o ovom događaju, kada je stradalo 24 kaštela-gradova u provinciji Dardaniji kaže: "I metropola (=episkopski stol) Scupi, bez da stradaju stanovnici koji su pobjegli (=prije toga) ispred neprijatelja (=barabari), do temelja je porušen." Nakon ove katastrofe nema više vijesti o Skupima.
|
| 520 |
|
|
|a U crkveno pravnom pogledu Scupi će zamijeniti novopodignuti grad Justinijana Prima (osnovana 535.godine). Iznad ruševina rimskog Skupija produžuje život i u Justinijanovo vrijeme, međutim u posve skromnom obliku. Naselje više nema obilježje jednog grada. Stobi je tip ravničarskog grada s velikom helenističkom tradicijom a nalazi se na ušću Crne Reke (Erigon) u Vardar (Aksios). Stobi je najveći grad sjeverne Makedonije u rimsko doba. Prve literarne vijesti o ovom gradu potjeću od Livija i odnose se na vrijeme Filipa V, tj. na početak II stoljeća prije Krista. Stobi se kod Livija spominje i u vezi s podjelom Makedonije u 167.godini. Značenje Stoba naglo je porastao u rimsko doba u vezi sa stalnim ratovima koji su tada vođeni sa sjevernim susjedima Makedonije. Još u republikansko doba su tada vođeni sa sjevernim susjedima Makedonije.
|
| 520 |
|
|
|a Još u republikansko doba morali su Stobi imati prirlično jaku općinu rimskih građana, čime se objašnjava da su u Augustovo doba postali oppidum Romanorum, a uskoro poslije toga municipium. Stobi se nalazi na značajnoj prometnoj arteriji Tesalonika-Naisus- Sigidunum-Sirmiun, koja se upravo na tom mjestu križala s putom koji je iz Serdike vodio prema Herakleji na via Eganatia. Kraj V stoljeća bio je katastrofalan za ovaj grad. Stobi se u 472.godini spasio od uništavanja dozvolom da bude otvorena porta Teodomiru, kralju Ostrogota. No, sigurno je da su platili ogromnu svotu novaca i zalihe hrane ostrogotskoj vojsci, koja se tada ustremila na Konstantinopolis. Grad je 479.g. imao lošiju sreću, bio je opljačkan od vojske Teodoriha, sina i nasljednika Teodomira.
|
| 520 |
|
|
|a I samo što je prebrodio silnu pljačku, grad je doživio još veću katastrofu: bio je pogođen velikim zemljotresom u 518.godini. U kasno rimsko doba, kad je put Sirmium-Tesalonika postao jedan od glavnih prometnih veza rimskog carstva, raste i značenje Stoba. Stobi vrlo rano postaje episkopsko sjedište: na Nikejskom saboru (325.g.) među prisutnima, zabilježen je i stobski episkop Budies. Od tog vremena stobska episkopija se spominje nekoliko puta do kraja VII stoljeće: na Halkedonskomsaboru 451.g. učestvovao je episkop , oko 500.g. episkop Filip podigao je veliku stobsku baziliku, na VI ekumenskom saboru u Carigradu 680.g. bio je a na Trulskom saboru 692.g. episkop .
|
| 520 |
|
|
|a Velike preokrete izazvane dolskom Slavena na Balkan Stobi sigurno nisu preživjeli jer se u srednjovjekovnim izvorima uopće nezna za njih. Postojanje stobske episkopije u doba CArigradskog i Trulskog sabora (680. i 692.g.) moralo je biti fiktivno. Ipak poslije VI stoljeća, u Stobiju nema tragova gradskog života. Heraclea Lynkestis je jedan od najznačajnijih antičkih gradova na području Republike Makedonije. Život u ovom gradu je više od jednog milenijuma. Ako su točne riječi Demostena koji se odnose na Herakleju, onda datum Prve Filipike (349.g.) postaje jedan terminus ante quem za osnivanje ovog grada. Po svemu izgleda da je 344.g. Herakleja poslužila kao baza Filipu za njegov zadnji pohod protiv Ilira i Dardanaca.
|
| 520 |
|
|
|a Heraclea je važna stanica via Egnatie (jedna od najprometnijih cesta u rimskom carstvu) koja je povezivala Jadransko i Egejsko more i služila za dobro funkcioniranje provincijske administaracije i za prijenos vojnih sila. Prema natpisu na jednom miljokazu, cesta je bila izgrađena za vrijeme prokonzula Cnaeus-a Egnatius-a koji bi mogao biti prokonzul u vremenu od 145-120.g. prije Krista. Heraclea je upisana u svim itinerarima, u Itinerariumu Antinini i Itenerariumu Burdigalense kao stanica na via Egnatia a u Tabuli Peutingeriani i kod geografa ravenskog i kao stanica na cesti Heraclea-Stobi. Dosta vrijedan podatak o određivanju statusa ovog grada je natpis iz početka III stoljeća gdje grad Heraclea, odnosno njezini stanovnici spominju kao . U kasnoj carskoj epohi Heraclea je postala episkopsko sjedište.
|
| 520 |
|
|
|a Prvi episkop koji nam je poznat, Euagrius a Macedonia de Heraclea Lynce učestvovao je na Saboru u Serdici 347.g. Jedno sotljeće kasnije Quintilius Heracleae učestvovao je na Saboru u Efezu u 449.g., kao predstavnik episkopa iz Tesalonike. Jedno stoljeće kasnije na Saboru u Konstantinopolisu u 553.g. Benignus episkopus Heracleotanae civitatia quea est primae Macedoniae. Ova tri episkopa u Herakleji su jedini za koje znamo po njihovom imenu. Krajem V stoljeća Heraclea je u dva navrata pala u ruke Gota i to u 472. i 479. godini pod vodstvom ostrogotskog kralja Teodorika. Kao i mnogi drugi gradovi i Heraclea je podlegla, po svemu sudeći, slavenskom prodiranju krajem VI stoljeća. Povijest istraživanja gradova koji imaju kazalište
|
| 520 |
|
|
|a O arheološkim istraživanjima na području Lychnidosa i njegove okolice saznajemo od mnogih istraživača koji su krajem prošlog i u ovom stoljeću. Zadnjih godina zahvaljujući mnogobrojnim građevinskim i komunalnim radovima u ohridu i okolici otkriven je niz novih lokaliteta - arhitektura, komunikacije, nekropole i mnoštvo pokretnog arheološkog materijala. Osim antičkog kazališta u rejonu Kara-bego otkrivene su antička građevina i dvije nepotpune statuete božice Izide. Pri uređenju Ilindenske ulice otkriveni su ostaci antičke građevine i starog puta a na mjestu kuće Pisinovci i Petkovci, ostaci antičke građevine, plastika i podni mozaici.
|
| 520 |
|
|
|a U 1974. i 1975.g. na lokalitetu Sv. Erazmo otkrivena je monumentalna trobrodna bazilika s mozaičnim podovima a pri provedbi urbanističkog plana grada Ohrida, na prostoru stare čaršije otkrivena je helenistička nekropola s bogatim prilozima. Sve ovo govori o intenzivnom životu na ovom prostoru od najstarijih vremena do danas. Na antičkom lokaliteu Skupi po prvi puta arheološka iskopavanja su otpočela u razdoblju između dva svjetska rata. U tom razdoblju radilo se na otkrivanju pojedinih spektakularnih objekata, međutim bez neke određene predođbe i plana. Na ovaj način izdvojeni objekti iz urbanističke cjeline nisu mogli dati značajnije rezultate u smislu rješavanja urbanizma, komunikacija i povijesti grada.
|
| 520 |
|
|
|a Osim kazališta, istraživana je jedna vila s termalnim dijelom i jedna bazilika koja se nalazi izvan gradskog areala i ovi objekti se nažalost danas ne mogu identificirati na terenu. Dokumentacija nije očuvana (najviše zbog zemljotresa u Skoplju 1963.g.) a rezultati istraživanja sumarno su objavljeni. U razdoblju poslije II svjetskog rata, osim kratkog razdoblja na kazalištu, radilo se i na baziliciI, objektuI, palači s termalnim dijelom, bazilici I, bedemima i antičkoj nekropoli. U drugoj polovici XIX stoljeća kod mjesta t.zv. "Pusto Gradsko" (sada na području općine Titov Veles) nezavisno jedan od drugoga došli su do iste tvrdnje Njemac H.V. Hahn i tri godine kasnije francuski učenjak L.Heuzej koji su za ove ruševine utvrdili da predtavljaju ostatke grada koji se u povijesnim izvorima spominje kao grad Stobi.
|
| 520 |
|
|
|a Za vrijeme II svjetskog rata Nijemci su kod sela Palikura otkopali manastirsku crkvu helenističkog tipa koja se nalazi na mjestu t.zv. "Manastirište". Od 1924.g. je radila ekipa narodnog muzeja iz Beograda. Prvi objekt je bio kazalište. U dugogodišnjoj kampanji otkriven je veliki kompleks središnje gradske jezgre i to pokraj kazališta: gradska porta, ulica s kolonadom, stepenište, episkopska bazilika, zgrada s trgovima tekstilne radionice, mala apsidalna zgrada, episkopska rezidencija, palača Partenoisa, palača Peristerija, palača s dvojnom apsidom, gradska česma, gradsko kupalište I, gradsko kupalište II, palača Poliharmosa, sinagoga (?) - bazilika, crkva za krštenje i dr. Zadnjih godina, osim ekipe Zavoda za zaštitu spomenika kulture Republike Makedonije radila je i mješovita jugoslavensko-američka ekipa financirana od Smitsonieve fondacije.
|
| 520 |
|
|
|a Između novootkrivenih spomenika istiću se: Krstionica (južno od episkopske bazilike), Sinagoga Poliharmosa (III stoljeća), i velike zgrade iz ranocarskog razdoblja koji su otkriveni pored lijevog brijega Crne Reke (Erugon) u 1972.g.Veliki investicijski radovi na ovom prostoru kao što su pruga za "Feni" - Kavadarci i magistralni put bili su uzrok za velike arheološke poduhvate u 1979. i 1992.g. kada se radilo izvan gradskih bedema. Među prvima koji su skupljali stanarine na području Bitolja bili su diplomatski predstavnici zapadnoeuropskih zemalja koji su bili stacionirani u Bitolju. Naime, specijalnim dozvolama koje je izdavao sultan, bilo je omogućeno obavljati iskopavanja a otkriveni materijal mogli su otkupiti ili jednostavno prenijeti u svoju zemlju. U ovoj djelatnosti osobito su se isticali britanski diplomati.
|
| 520 |
|
|
|a Kao rezultat ovih iskopavanja mnogi značajni nalzi iz Herakleje danas su svojina mnogih muzeja izvan Makedonije. U britanskom muzeju nalaze se mramorna bista Eshina i bista nepoznatog grčkog poeta a u Narodnom muzeju u Beogradu mramorna statueta Atene Partenos. Početkom četvrtog desetljeća ovog stoljeća pod rukovodstvom Antuna Žegure s poluotoka Pelješca (profesor latinskog jezika u bitoljskoj gimnaziji) i Mihajla Petruševskog kopano je na heraklejskoj akropoli gdje je na sektoru t.zv. "Mala crkva" otkriven koštani žeton - ulaznica za kazalište, mramorna glava Pana i obod pitosa s natpisom. U razdoblju od 1936. - 1938.g. u herakleji je istraživala ekipa beogradskog muzeja pod vodstvom Miodraga Grbića. Radilo se na tri sektora i to: - na akropoli gdje su otkriveni ostaci zapadnog i sjevernog bedema i dio jedne kule;
|
| 520 |
|
|
|a - u podnožju brda gdje su otkriveni dijelovi dvije ranokrščanske bazilike i jedna rimska građevina koje su imenovane kao kompleks Male i Velike bazilike i rimski portik s počasnim i votivnim spomenicima; - na trećem sektoru, pored lijevog brijega potoka Siva Voda bili su otkriveni dijelovi bedema i vrata. Nakon stanke od dva desetljeća u 1959.g. radovi na Herakleji bili su povjereni Jugoslavenskom institutu za zaštitu spomenika kulture iz Beograda. Radovi su bili usmjereni na revizije ranije otkrivenih cjelina, njihove konzervacije, rekonstrukcije i prezentacije. Radovima je rukovodila Gordana Tomašević sve do 1974.g. kada je radove u Herakleji preuzela ekipa bitoljskog muzeja i zavoda za zaštitu spomenika kulture. U razdoblju od 1968. do 1981.g. sustavno je istraživano rimsko kazalište.
|
| 520 |
|
|
|a Radovima je rukovodio Tome Janakievski a od 1983.g. otpočela je provedba rekonstrukcije i revitalizacije kazališta. Autor ovog projekta je prof. dr. Jerzy Rospendowski iz Poljske. Radovi su u tijeku a kazalište se već koristi kao ljtna scena Bitolja. Povijest istraživanja kazališta Tijekom 1960.-1962.g. Narodni muzej u Ohridu proveo je prva sustavna arheološka istraživanja u starom dijelu grada i pored drugih značajnih otkrića otkopao ostatke antičkog kazališta. Prve podatke o postojanju kazališta susrećemo kod Kondakova a kasnije se ovim pitanjem bave i Belasčev, Snegarov i Mesesnel. Bliže lociranje kazališta daje Dj. Bošković na mjestu gdje je kasnije i otkriveno. U 1960. godini, temeljem navedenih podataka u literaturi i prikupljenih arheoloških podataka na terenu, prof.
|
| 520 |
|
|
|a Lahtov iz ohridskog muzeja sondažnim istraživanjima utvrdio je lokaciju kazališta. Radovi su bili ograničeni samo na prostor teatrona od kojeg je očuvano samo devet redova sjedišta. Nakon duge stanke u 1973.g. nastavljeni su radovi na istraživanju ovog vrijednog objekta ali samo na kratko vrijeme. Najprije je ponovno otvoren ranije istražen kompleks a potom su radovi usmjereni na istraživanje tetarona i dijela orhestre. Zbog nerješenih imovinsko-pravnih odnosa s vlasnicima kuća koje su bile izgrađene iznad kazališta, radovi su morali biti prekinuti. Na ostatke rimskog kazališta na lokaciji "Zečje brdo" u blizini sela Zlokućana, nedaleko od Skoplja, prvi je ukazao Milovan Kokić. Iskopavanja su obavljena od 1935.-1937.godine a njime je rukovodio Nikola Vulić.
|
| 520 |
|
|
|a Nakon više od dva desetljeća Muzej grada Skoplja započeo je u 1959.g. s provedbom davno planiranog obnavljanja i iskopavanja kazališta. Voditeljstvo istraživanja bilo je povjereno dr. Duji Rendiću-Miočeviću iz Zagreba. S obzirom da je glavna pozornost u ranijim istraživanjima bila posvećena gledalištu (cavea), a rezultati započetih istraživanja ostalih dijelova kazališne zgrade(posebno kompleksa njezine impozantne pozornice) nisu davali jasnu sliku o pravom njezinom karakteru, obliku i funkcionalnosti, rukovodilac radova je držao prioritetnim zadatkom novih istraživanja upravo prostorno i funkcionalno određivanje toga prostora. Tako su tijekom tri jednomjesečne kampanje 1959.-1961.g obavljena sustavna istraživanja (iskopavanja) kazališnog kompleksa-skene.
|
| 520 |
|
|
|a Najveća zasluga za istraživanje stbskog kazališta pripada B. Sarii, koji je tijekom nekoliko godina rukovodio njegovim otkopavanjem. Objavljujući, poslije čitavog niza prethodnih izvještaja, rezultate svoga rada u posebnoj monografiji, Saria je istodobno postavio i pokušao riješiti različite probleme njegovog karaktera, preoblikovanja i datacije. Radovi na istraživanjima kazališta otpočeli su u 1924.g. i trajali s malim prekidima do 1931.g. U poslijeratnom razdoblju određena istraživanja na ovom objektu obavila je i E.Gephard kao članica jugoslavensko-američke ekipe koja je radila u Stobima. Velika je zasluga i danskog arhitekta E.Dyggve-a koji je ostavio izvanrednu arhitektonsku dokumentaciju ovog kazališta kao i svoje studije o njegovoj rekonstrukciji.
|
| 520 |
|
|
|a Temeljem usmene izjave koji sam dobio od prof. Mihajla Petruševskog, profesora na Odjelu za klasičnu filologiju skopskog univerziteta, do prvog materijalnog dokaza o postojanju kazališta u Herakleji došlo je početkom četvrtog desetljeća ovog stoljeća, kada je prof. Antun Žegura zajedno s njim obavljao sondažna istraživanja na heraklejskoj akropoli i tom prilikom otkrili navedeni koštani žeton - ulaznicu za kazalište na kojemu je urezana grčka i latinska oznaka za četrnaesti red u gledalištu. Drugi materijalni dokaz o postojanju kazališta u Herakleji predstavlja identifikacija mramornih blokova kao sjedišta kazališta (koji su bili ugrađeni u apsidu Velike bazilike). Rukovođen prethodnim spoznajama, u 1968.g. otvorio sam sondu na kosini brda i otkrio substrukcije zapadnog krila gledališta.
|
| 520 |
|
|
|a Istraživanje kazališta odvijalo se neprekidno od 1968.-1981.g. Stručni konzultant bio je prof. dr. Duje Rendić-Miočević iz Zagreba. Kazalipšte je istraženo u cijelini, publicirana je monografija o njemu, a po projektu za rekonstrukciju od prof. dr. Jerzya Rospendowskog iz Poljske radovi se izvode neprekidno od 1983.g. Porijeklo Dionizijevog kulta na području Republike Makedonije možemo pratiti neprekidno od njegovog postojanja preko arheoloških nalaza. Najstariji spomenik na području Republike Makedonije vezan uz Dionizov kult, što znači uz izvor iz kojega su potekli počeci scenske umjetnosti, predstavlja glasovita tetovska Menada.
|
| 520 |
|
|
|a To izvanredno djelo arhajske grčke umjetnosti, koje se datira u sredinu druge polovice VI stoljeća prije Krista, predstavlja plesačicu u pokretu, razmaknutih nogu i ruku, obućenu u hiton i nabis, s kosom složenom u obliku dijademe. Proći će više od sto godina kada će se na ovom prostoru ponovno pojaviti neki sadržaj uzet iz kruga Dioniza i njegove pratnje. To je slika na crvenofiguralnoj vazi (hidrija),pronađenoj u bogatoj nekropoli Demir Kapije, na kojoj je prikazan Dioniz okružen menadama i Erosima. Arheološki muzej u Skoplju čuva još jednu crvenofiguralnu posudu - pelike (koja datira u IV stoljeće prije Krista) s prikazom Dionizove pratnje. Mnogobrojniji su međutim predmeti s likom Silena i satira koji su uvijek prikazani kao živahna, raspojasana i požudna poluljudska bića prirode.
|
| 520 |
|
|
|a Javljaju se o obliku statueta, posuda, glavica terakota, različitih aplikata i ataša a najčešće su njihovim likovima i maskama ukrašene svijetiljke I i II stoljeća. Narodni muzej u Beogradu čuva dvije vrli lijepe statue satira - jedan s pokretom kao da svira na fruli, drugi u plesnoj pozi. Na obje brončane figure životinjski detalji su posve reducirani i na prvi pogled jedva primjetni, jer dominira lijepo oblčikovano ljudsko tijelo. Obje figure nađene su u Stobima. Jedan od najljepših i u nas najranijih reljefa s prikazom Pana i nimfa pronađen je u Stobima i čuva se u Narodnom muzeju u Beogradu. Izgleda, da se ovdje radi o kazališnoj sceni, jer Pan izgleda kao da ga netko glumi. Kostim na njemu, skoro maskirano lice i postavljeni rogovi na vrhu glave navode nas na takovu pretpostavku. Takav utisak pojačava kazališna poza Pana i nimfa.
|
| 520 |
|
|
|a Atelanske lakrdije (fabulae atelanae) koje nikada nisu predstavljale i kazališni glavni dio programa, već su se obično prikazivale kao završni dio dramskog programa, bile su zastupljene i na našem prostoru. Jedini materijalni dokaz o tome je otkrivena koštana glava s prikazom Dosenusa. Otkrivena je u heraklejskom kazalištu i datira u II stoljeće. Tragedija-pjesma jarca, stvorena od Grka, je drama u stihovimau kojoj glavno lice strada radi krivice u sukobu s moralnim zakonima ili radi nesretne kobi svoga roda. Do najvećeg njezinog procvata došlo je u Ateni u V stoljeću prije Krista. Bila je povezana s kultom boga Dioniza o čijim se svetkovinama prikazivala. Istovremeno sa tragedijom, Livije Andronik uvodi i komediju u kultni svijet antičkog Rima. Ova vrsta je bila ondašnjoj publici bliža od tragedije, što je utjecalo na njezin bogati razvitak.
|
| 520 |
|
|
|a Pokraj predstava s Menandrovim likom na našem području su otkriveni i8 predmeti s prikazom hetera, svirača na harfi i sl. Kazališna maska, vjerni pratilac glumca, vodi svoje porijeklo još iz kultnih svečanosti boga Dioniza u kojima je imala glavnu ulogu. Dolaskom u kazalište dobija scenske sadržaje i osobine, prolazi razvojne faze i vrednovanja, te ostaje prisutna u njemu sve do danas. Na tragičnim maskama svojstven je izraz bola na licu s koso izvijenim obrvama, čiji vanjski krajevi kao i krajevi otvorenih usana padaju na dolje. U ovoj grupi osobito mjesto zauzima tragična maska koja predstavlja Herkulesa, čija je glava ogrnuta lavljom kožom a otkrivena je u heraklejskom kazalištu. Dosta zanimljiv je ovalni amulet od slonove kosti na kojemu je sa svake strane izrađena po jedna komična maska. Otkrivena je u antičkom kazalištu u Lychnidosu.
|
| 520 |
|
|
|a Gladijatorske borbe dospjele su naše krajeve s prvim rimskim osvajanjima, u vrijeme kasne Republike i ranog Carstva. U makedonskim kazalištima, u kojima su se mogle priređivati gladijatorske borbe i venacije, zapaža se njihovo intenzivno prisustvovanje krajem II i početkom III stoljeća. Mnogobrojni arheološki nalazi govore o vrlo živoj prisutnosti gladijatorskih borbi na našem području a od posebnog značenja su statue Nemeze i nemezejoni u Herakleji i Stobima. Kazalište Kazalište je nadahnuće neodoljive ljepote i neuniptive stvaralačke snage. Njegovo prisutstvo u jednom gradu, kao malo koji drugi objekt, otkriva atmosferu urbane demografije i kulturnu razinu gradskog stanovništva. Povijesni razvitak kazališta je neposredno povezan za prostor ispred Dionizovog hrama, gdje su se izvodili ditirambi.
|
| 520 |
|
|
|a Ovaj prostor je imao kružni oblik uvjetovan cikličkom formacijom zbora 8Kolo). Taj se oblik zadržava i pri izvedbi tragedija. Prvobitna grčka pozornica, ravan je krug a u njegovom središtu stajao je žrtvenik (timela).
|
| 650 |
|
7 |
|a Antička arhitektura
|z Sjeverna Makedonija
|2 nskps
|
| 650 |
|
7 |
|a Antička umjetnost
|z Sjeverna Makedonija
|2 nskps
|
| 650 |
|
7 |
|a Arheološka nalazišta
|z Sjeverna Makedonija
|2 nskps
|
| 650 |
|
7 |
|a Arheološka baština
|z Sjeverna Makedonija
|2 nskps
|
| 710 |
2 |
|
|a Filozofski fakultet (Zagreb)
|4 dgg
|
| 981 |
|
|
|p CRO
|r HRB1997
|
| 998 |
|
|
|n DCD/97
|c anao0208
|c dmgo060322
|c jvli090716
|
| 852 |
4 |
|
|j DCD-ZG-162/98
|
| 876 |
|
|
|e DCD
|a 162/1998
|
| 886 |
0 |
|
|2 unimarc
|b 26993iam0 2200697 450
|