Hibridizacija lika: Dvorana raspjevanih karijatida V. Pelevina

Pojam hibridnosti, bolje reći, pojam hibridnoga identiteta koristi se u ovome ogledu kao temeljni interpretativni okvir za pripovijest jednog od vodećih pisaca suvremene ruske književnosti Viktora Peljevina: Dvorana raspjevanih karijatida (2008). U toj se pripovijesti opisuje proces postupne identif...

Full description

Permalink: http://skupnikatalog.nsk.hr/Record/ffzg.KOHA-OAI-FFZG:322450/Details
Matična publikacija: Forum : mjesečnik Razreda za književnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
LXXXV, 4-5 (2013), str. 502-521
Glavni autor: Benčić, Živa (-)
Vrsta građe: Članak
Jezik: hrv
LEADER 02553naa a2200241uu 4500
008 131105s2013 xx hrv|d
022 |a 0015-8445 
035 |a (CROSBI)651805 
040 |a HR-ZaFF  |b hrv  |c HR-ZaFF  |e ppiak 
100 1 |9 944  |a Benčić, Živa 
245 1 0 |a Hibridizacija lika: Dvorana raspjevanih karijatida V. Pelevina /  |c Benčić, Živa. 
246 3 |i Naslov na engleskom:  |a Hybridisation of literary character: The Hall of the Singing Caryatids by V. Pelevin 
300 |a 502-521  |f str. 
363 |a 4-6  |i 2013 
520 |a Pojam hibridnosti, bolje reći, pojam hibridnoga identiteta koristi se u ovome ogledu kao temeljni interpretativni okvir za pripovijest jednog od vodećih pisaca suvremene ruske književnosti Viktora Peljevina: Dvorana raspjevanih karijatida (2008). U toj se pripovijesti opisuje proces postupne identifikacije djevojke Lene s insektom bogomoljkom. Premda spomenuti proces završava konačnom, pa čak i fizičkom preobrazbom ljudskoga bića u kukca, do samoga kraja naracije glavna junakinja zadržava hibridan identitet s proturječnim crtama ljudskoga i životinjskoga. Trajan interes Viktora Peljevina za hibridne književne likove s dvostrukom zooantropomorfnom prirodom pokušava se u ovome ogledu sagledati ponajprije u kontekstu piščeve negativne antropologije. Naime, glavna pretpostavka negativne antropologije, kojoj je jedan od začetnika Friedrich Nietzsche i njegovo učenje o nadčovjeku, svodi se, ukratko rečeno, na uvjerenje da čovjek ne samo da nije kruna stvaranja nego je po mnogo čemu inferioran životinji. On je, dakle, nešto što mora biti prevladano, pritom ne nužno težnjom prema nadljudskome, nego, kao u našoj pripovijesti - regresijom prema životinjskome. Učestalost hibridnih likova u prozi Peljevina mogla bi se osim toga objasniti i piščevom sklonošću neobaroknoj poetici što podrazumijeva njegovo prihvaćanje načela spajanja nespojivoga (concordia discors), fascinaciju monstruoznim i čudovišnim te svjetonazorski pesimizam izazvan osjećajem efemernosti, teatralnosti i iluzornosti života. 
536 |a Projekt MZOS  |f 130-1301070-1060, 130-1301070-1057 
546 |a HRV 
690 |a 6.03 
693 |a hibridni identitet, negativna antropologija, neobarok  |l hrv  |2 crosbi 
693 |a hybrid identity, negative anthropology, neo-baroque  |l eng  |2 crosbi 
773 0 |t Forum : mjesečnik Razreda za književnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti  |x 0015-8445  |g LXXXV, 4-5 (2013), str. 502-521 
942 |c CLA  |t 1.01  |u 2  |z Znanstveni - clanak 
999 |c 322450  |d 322447