| 520 |
|
|
|a Od trenutka kada je 1905. izdana prva Binet-Simonova ljestvica inteligencije za djecu (Hothersal, 2002, str. 442), pa do danas, objavljeno je vrlo mnogo radova o odnosu inteligencije i školskog upsjeha. U većini objavljenih istraživanja, bez obzira na školske predmete te sadržaje i oblike primijenjenih testova, dobivane su, naravno, pozitivne povezanosti između tih dviju varijabli. Ipak, odnos inteligencije i školskog uspjeha povremeno je izlazio izvan okvira uskih stručnih rasprava, te se događalo da je znao uznemiriti širu javnost. To se ponajprije odnosi na Jensena i njegove analize i interpretacije, koje su sedamdesetih godina 20. stoljeća izazvale burna društvena sučeljavanja. Richard J. Herrnstein i Charles Murray objavili su 1994. knjigu "The Bell Curve" s podnaslovom "Intelligence and class structure in American life" koja je ponovno potaknula već pomalo zaboravljene rasprave. Društvena reakcija na ovu knjigu pojavila se u vidu izdavačkog megahita Daniela Golemana s naslovom "Emocionalna inteligencija". Na temeljnu tezu Herrnsteina i Murraya da se Amerika dijeli na inteligentne koji će pokrenuti i potresti društvo, i manje inteligentne, koji će biti pokrenuti i potreseni, jer tehnološko doba zahtijeva inteligenciju kako bi zajednica mogla funkcionirati, i da je inteligencija uglavnom određena nasljednim faktorima, Goleman nudi interpretaciju da je lijep i uspješan život moguć i bez posebne intelektualne superiornosti. U predavanju su detaljno iznijeti povijesni podaci o ovom sukobu, kao i odgovor Američke psihološke udruge koja je u članku prof. Neissera (Neisser i sur., 1996) iznijela svoja stajališta praktično o svim spornim detaljima i nedoumicama koje se u aktualnom vremenu vezuju uz inteligenciju. Iznijeti su i podaci o povezanosti inteligencije i školskog uspjeha koji, u prosjeku, za osnovnu školu, dakle neselektivnu situaciju, iznose oko 0, 50, kao i to da se u srednjoj školi (selekcionirani uzorci) to smanjuje na oko 0, 30. Ovo su podaci za neverbalne testove, dok se u slučaju testova za mjerenje verbalnih sposobnosti dobivaju koeficijenti uvećani za 0, 10. Predavač je iznio i podatke iz osobnih istraživanja povezanosti inteligencije i školskog uspjeha (Matešić, 2000., 2004., 2004.a).
|