Stambena arhitektura dvadesetih godina 20. stoljeća u Osijeku

Osijek u dvadesetim godinama 20. stoljeća doživljava snažan gospodarski i urbani razvitak. Stare jezgre grada Gornji grad, Donji grad, Tvrđa i Novi grad proširuju se i po prvi puta u povijesti počinju fizički srastati. Pojas bedema i glacisa (Klasija) oko Tvrđe, koji zbog zakona vojnih vlasti nije s...

Full description

Permalink: http://skupnikatalog.nsk.hr/Record/ffzg.KOHA-OAI-FFZG:311575/Details
Matična publikacija: Osječka arhitektura 1918.-1945
296
Glavni autor: Damjanović, Dragan (-)
Vrsta građe: Članak
Jezik: hrv
Online pristup: http://bib.irb.hr/datoteka/284826.Stambena_-_Damjanovic.doc
LEADER 03276naa a2200265uu 4500
008 131111s2006 xx hrv|d
020 |a 953154-713-0 
035 |a (CROSBI)284826 
040 |a HR-ZaFF  |b hrv  |c HR-ZaFF  |e ppiak 
100 1 |a Damjanović, Dragan 
245 1 0 |a Stambena arhitektura dvadesetih godina 20. stoljeća u Osijeku /  |c Damjanović, Dragan. 
246 3 |i Naslov na engleskom:  |a The Housing Architecture in Osijek in the 20s of the 20th Century 
300 |a 75-122  |f str. 
520 |a Osijek u dvadesetim godinama 20. stoljeća doživljava snažan gospodarski i urbani razvitak. Stare jezgre grada Gornji grad, Donji grad, Tvrđa i Novi grad proširuju se i po prvi puta u povijesti počinju fizički srastati. Pojas bedema i glacisa (Klasija) oko Tvrđe, koji zbog zakona vojnih vlasti nije smio ranije biti izgrađivan postaje centralnim prostorom urbanog razvitka međuratnog Osijeka. Poput kakve lokalne varijante Ringa oko Tvrđe je zamišljen pojas s reprezentativnim parkovima i javnim zgradama. Na rubu parkova i trgova trebale su se podići reprezentativne stambene zgrade. One su uglavnom jedine bile realizirane. Nedostatak sredstava onemogućio je podizanje javnih objekata. Najsnažnije se razvijaju obodi Gornjeg grada, gospodarskog, političkog i kulturnog centra Osijeka. Završavaju se ili popunjavaju stare predratne ulice s novim zgradama (kolodvorska, Aleksandrova, Reisnerova ulica), te nastaju neke potpuno nove (Mažuranićev vijenac, Krežmina i Zagrebačka ulica). Uglavnom se grade ugrađene stambene namjene ili stambeno – poslovne zgrade, te u pojedinim četvrtima i vile. Prema istoku i jugu Gornji grad se širi mnogo skromnijom arhitekturom – prizemnicama radničkih obitelji s jednom ili dvije prostorije namijenjene stanovanju. Od ostalih povijesnih jezgri Osijeka najsnažniji razvoj doživljavaju zapadni rubovi novog grada zahvaljujući bliskosti s novim razvojnim centrom Osijeka, dok se Donji grad i Retfala razvijaju neusporedivo sporije. Stilski, arhitekturu obilježava velika raznolikost pristupa – od prevladavajućeg klasicizma, preko art – decoa, do prvih začetaka moderne arhitekture. Najveći dio predratnih arhitektonskih biroa nastavlja djelovati i u međuraću (Aksmanovićev, sada u suradnji s inženjerima Malinom i Rožićem, Ivana Domesa, Ante Slavičeka, Pavla Wranke). S druge strane sa školovanja se vraća i cijeli niz mladih majstora graditelji i inženjera – Otto Struppi, Ljudevit Freundlich, Hoffmann, Schwabenitz, Andrija Erdeš, Franjo Dlouhy (i mnogi drugi). 
536 |a Projekt MZOS  |f 0130491 
546 |a HRV 
690 |a 2.01 
690 |a 6.05 
690 |a 6.09 
693 |a Osijek, modernistički klasicizam, art-deco, moderna, stambena arhitektura,  |l hrv  |2 crosbi 
693 |a Osijek, modernist classicism, art-déco, modern architecture, residential architecture  |l eng  |2 crosbi 
773 0 |t Osječka arhitektura 1918.-1945.  |d Zagreb-Osijek : Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku, 2006  |h 296  |n Martinčić, Julijo ; Hackenberger, Dubravka  |z 953-154-713-0  |g str. 75-122 
856 |u http://bib.irb.hr/datoteka/284826.Stambena_-_Damjanovic.doc 
942 |c POG  |t 1.16.1  |u 1  |z Znanstveni 
999 |c 311575  |d 311573