Iz opusa Federica Benkovića

U članku su razmotrene atribucije triju djela koja je Peter Oluf Krückmann u monografiji Federico Bencovich 1677-1753 (1988.) prvi puta postavio, ili promijenio, a u prethodnim kritičkim osvrtima na monografiju i u studijama o djelima iz predložena Benkovićeva opusa nisu obrađena. Analizom atributiv...

Full description

Permalink: http://skupnikatalog.nsk.hr/Record/ffzg.KOHA-OAI-FFZG:306189/Details
Matična publikacija: Peristil : zbornik radova za povijest umjetnosti
47 (2004), 47 ; str. 67-82
Glavni autor: Cvetnić, Sanja (-)
Vrsta građe: Članak
Jezik: hrv
LEADER 02883naa a2200241uu 4500
008 131105s2004 xx hrv|d
022 |a 0553-6707 
035 |a (CROSBI)194505 
040 |a HR-ZaFF  |b hrv  |c HR-ZaFF  |e ppiak 
100 1 |a Cvetnić, Sanja 
245 1 0 |a Iz opusa Federica Benkovića /  |c Cvetnić, Sanja. 
246 3 |i Naslov na engleskom:  |a From the Oeuvre of Federico Benković 
300 |a 67-82  |f str. 
363 |a 47  |b 47  |i 2004 
520 |a U članku su razmotrene atribucije triju djela koja je Peter Oluf Krückmann u monografiji Federico Bencovich 1677-1753 (1988.) prvi puta postavio, ili promijenio, a u prethodnim kritičkim osvrtima na monografiju i u studijama o djelima iz predložena Benkovićeva opusa nisu obrađena. Analizom atributivnoga problema slike Sv. Cecilija u cistercitskom samostanu u Stamsu kraj Innsbrucka, autorica dolazi do zaključka da barkorez Andreasa i Iosepha Schmutzera, za koji Krückmann tvrdi da je nastao po slici, zapravo bio predložak za sliku. Za ovalnu slika Sv. Petra u The Cummer Gallery of Art u Jacksonvillu na Floridi, koju je Antonio Morassi pripisao Tiepolu još 1958. godine, što je vidljivo iz muzejske dokumentacije, a Krückmann je smjestio u Benkovićev opus, autorica upozorava na uvjerljivu atribuciju jednome od Gandolfia koju je postavio Egidio Martini (1982.), a prihvatili su je Massimo Gemin i Filippo Pedrocco (1993.) u monografiji Giambattista Tiepolo. Po impostaciji figure i rukopisu, slika Sv. Petar mogla bi se približiti poznatim djelima Ubalda Gandolfia. Minijatura Sv. Kajetan, koja s iznimno raskošnim okvirom tvori kućni oltarić, zadržala se u obitelji Benković kroz stoljeća. Osim spomena na sveca, čije se ime u obitelji javlja, i na slikara Federica, oltarić je bio u religioznoj uporabi, o čemu svjedoče tipična oštećenja (paljenje svijeća) prema izvještaju o restauriratorskim zahvatima u prilogu. Kao atributivni problem Sv. Kajetan je srodan Sv. Ceciliji u Stamsu, jer se ponovno bakrorez Andreasa i Iosepha Schmutzera javlja kao najvjerojatniji predložak. Međutim, autorica smatra da oltarnu cjelinu kao povijesno i kulturno iznimno svjedočanstvo treba uvrstiti u istraživanje o Benkoviću, jer su sadašnji vlasnici izravnim podrijetlom vezani uz slikareva brata Leopolda. Na početku boravka u Milanu, Federico mu povjerava sva svoja dobra u Dalmaciji, što je vidljivo iz transkripta i prijevoda dokumenta u prilogu, do sada poznata po sažetku koji je objavio Vittorio Caprara (1980.). 
536 |a Projekt MZOS  |f 0130429 
546 |a HRV 
690 |a 6.09 
693 |a Federico Benković, 18. st., slikarstvo  |l hrv  |2 crosbi 
693 |a Federico Bencovich, 18th century, painting  |l eng  |2 crosbi 
773 0 |t Peristil : zbornik radova za povijest umjetnosti  |x 0553-6707  |g 47 (2004), 47 ; str. 67-82 
942 |c CLA  |t 1.01  |u 1  |z Znanstveni - clanak 
999 |c 306189  |d 306187