| 520 |
|
|
|a Studija pod naslovom Prostor slike - prostor teksta ispituje dva problema. Prvi se tiče naravi umjetničkog djela, a drugi, vezan uz onaj već spomenuti, ispituje temeljne pretpostavke odnosa sliek i teksta. Odgovor na prvo pitanje moguće je uspostaviti slijedeći Heideggerovo razlikovanje samoniklih, mahom prirodnih pojava u odnosu na oruđa. Umjetničko djelo bi prema tome moglo biti shvaćeno kao oruđe - proizvod čovjekovog tehničkog umijeća - koji ostvaruje identitet samonikle pojave. Takav se identitet može ispitivati na tri razine - stilskoj, komunikacijskoj i prostornoj - čime se zapravo određuju i tri sloja identifikacije umjetničkog djela.
Drugi problem počiva na pormišljanju odnosa slike i teksta, ali se zapravo svodi na istraživanje identeteta smisla koji leži u korijenu mogućnost da se uopće uspostavi relacija između slike i teksta. Termine 'slika' i 'tekst' ne treba shvaćati isključivo doslovno - kao percešcijsku ili grafičku sliku s jedne, te pisani ili govoreni tekst s druge strane - već se isti termini mogu uporijebiti s pretpostavkom opisa dvaju stanja. Pritom bi 'stanje slike' upućivalo na nedjeljivu cjelovitost bilo koje pokave, dok bi 'stanje teksta' označavalo analitičku razdiobu iste pojave na sastavne dijelove i gradbene elemente. Kako su ista dva stanja ontološki nepomirljivo različita, nužno je uspostaviti mogućnpst posredovanje među njima. Tu posredničku funkciju preuzima najprije termin 'metafora', a potom i termin 'prostor', koji se i sam dijeli na dimenziju slike, odnosno teksta. DImenzija slike u kontekstu prostora predstavljena je prostornim koninuitetom, dok dimenziju teksta sačinjava pojava međusobno razlučenih mjesta.
Studija 'Prostor teksta - prostor slike' konačno će izjednačiti dva problema koje obrađuje na sljedeći način: Jeideggerovo poimanje samoniklosti definirat će se mogućnošću da neki oblik utjelovi cjeluinu prostora kao takvog. Konačno, isti postupak moguće je usporedno pratiti na razinama likovnih umjetnosti i književnosti, a, ovisno o načinima utjelovljivanja prostora, razlučujemo i temeljnu terminološku razliku klasičnog spram romantičkog izraza. Istu razliku prihvaćamo i temeljnim oruđem opisa umjetničkog stvaralaštva u povijesnom slijedu.
|