Vladimir Majakovski

Vladimir Vladimirovič Majakovski (rus. Влади́мир Влади́мирович Маяко́вский, Bagdadi pokraj Kutaisa, 19. srpnja 1893. – Moskva, 14. travnja 1930.), ruski književnik, jedan od začetnika ruskog futurizma.

Polazio je slikarsku školu, bio zatvoren zbog socijalističke agitacije, oduševljeno prihvatio Oktobarsku revoluciju i stavio u njenu službu svoj pjesnički i slikarski talent. Pjesnički rad počeo je kao futurist, stojeći ujedno na čelu toga pokreta. Nastojao je stvoriti novu poeziju koja bi odgovarala urbanom, a zatim i revolucionarnom razdoblju povijesti Rusije i čovječanstva. Uvodi u poeziju vulgarizme, žargonske riječi, namjerno grube antiestetizme, stvara vlastite kovanice, služi se vrlo često igrom riječi, dotada nepoznatim metaforama, a posebno voli hiperbole.

Razbija tradicionalnu ritmičku strukturu stiha i stvara novi, u grafičkom slogu "''stepenasti''" stih, koji posebno pogoduje stavu retoričkog pjesnika što se izravno obraća velikom auditoriju te tu svoju metodu, odnosno razloge za primjenu iste, izlaže u obliku konceptualnog eseja u svojoj knjizi ''Kako se prave stihovi?'' (1926.). Smisao takve poezije odvodi ga izravno na revolucionarnu tribinu, miting. Eksperimentalnu liriku slijede velike lirske poeme monološkog tipa ''"Oblak u hlačama", "Flauta-kralješnica", "Rat i svijet", "Čovjek".'' Stavljajući poeziju svjesno u službu revolucije piše agitacijske pjesme (''"Lijevi marš"'') te scensko djelo na temu revolucije s biblijskim motivima ''"Misterij Buffo"''.

Svojim djelom izvršio velik utjecaj na razvitak sovjetske poezije, a djelovao je i na pjesnike izvan SSSR-a (Aragon, Becher, Vapcarov i dr.)

Završio je život samoubojstvom.

Neka djela na hrvatski mu je preveo hrvatski pjesnik Josip Sever. Provided by Wikipedia