Emanuel Lasker

|polje = matematika, filozofija |alma_mater = Sveučilište u Erlangenu |akademski_mentor = Max Noether |poznat_po = primarna dekompozicija ideala polinomskih prstenova |važnija_djela = ''Borba''
''Filozofija nedostižnog''
''Zdrav razum u šahu''
''Udžbenik šaha'' |approx_elo = 2878 |svjetski_prvak = 1894. – 1921. |dob = 24. prosinca 1868.
Barlinek, Kraljevina Pruska |dod = 11. siječnja 1941.
New York, Sjedinjene Američke Države }} Emanuel Lasker (Barlinek, 24. prosinca 1868. – New York, 11. siječnja 1941.) bio je njemački šahist, matematičar, filozof, autor i prvoklasni igrač bridža. Drugi je po redu svjetski prvak u šahu i jedan od najvećih šahista svih vremena. Napisao je nekoliko knjiga o filozofiji, šahu, bridžu i drugim kartaškim igrama, a neko se vrijeme bavio i publicistikom. Izumio je svoju vrstu dame i nima, a dao je doprinos i ranome razvoju teorije igara. U matematici je značajno doprinio razvoju komutativne algebre. Kao igrač, odlikovao se univerzalnim stilom igre, obrambenom snagom i visokome umijeću u završnici.

Naslov svjetskog prvaka preuzeo je od Wilhelma Steinitza 1894. i držao ga do 1921. godine, što je do danas najdulje razdoblje vladavine nekog svjetskog prvaka. Lasker je šest puta branio naslov, od kojih pet uspješno, dok ga 1921. u Havani nije porazio José Raúl Capablanca.

Mnogi njegovi suvremenici govorili su da je rabio psihološki pristup igri, pa čak i da je ponekad namjerno igrao nešto slabije poteze kako bi kod protivnika stvorio nelagodu. Moderne analize, međutim, pokazuju da je Laskerovo shvaćanje šaha bilo ispred onoga vremena te da je imao fleksibilniji pristup igri. Zalagao se za primjereno novčano nagrađivanje igrača, kao i za autorsko pravo na objavljivanje svojih partija, čime je utro temelje profesionalizmu u šahu. Izdržljivog, pragmatičnog i borbenog stila, uspješno je transformirao svoj način igre prilagodivši se novim teorijskim strujama u šahu te je sve do svojeg umirovljenja 1936. godine bio među najjačim igračima na svijetu. U poznim je godinama, na velikom međunarodnom turniru u Moskvi 1935. godine, osvojio visoko treće mjesto, pola boda ispred starog rivala Capablance, pobjedivši ga u izravnom susretu.

Lasker je značajno doprinio matematici, a glavno područje njegova interesa bila je komutativna algebra. Dokazao je primarnu dekompoziciju ideala polinomskih prstenova, teorem koji se smatra jednim od važnijih matematičkih rezultata prve polovice 20. stoljeća. Po njemu se komutativni prsten za kojeg svaki njegov ideal ima primarnu dekompoziciju naziva ''Laskerov prsten'', kao poseban slučaj Noetherina prstena. Poznat je i po svojim matematičkim razmatranjima kartaških igara. Napisao je i nekoliko knjiga o filozofiji od kojih je napoznatija knjiga ''Kampf'' (''Borba''), a ona predstavlja osnovni postulat Laskerova pogleda na šah i život.) glasi: „''Borba'' je malo poznato djelo svjetskog šahovskog prvaka Emanuela Laskera. Temelji se na teoriji da je sav život, pa čak i sam život, rezultat borbe. Laskerova knjiga duboko zadire u sve faze života i borbe. Pokušava stvoriti opću teoriju svih natjecateljskih aktivnosti, uključujući šah, poslovanje i rat.”}} Provided by Wikipedia