Sabo Bobaljević Mišetić
mini|desno|250px|Grb obitelji Bobaljević. Sabo Bobaljević Mišetić Glušac (tal. ''Savino de Bobali'') (Dubrovnik, 1530. – Ston ili Dubrovnik, 1585.), hrvatski renesansni pjesnik, manirist.
Potomak dubrovačke obitelji Bobaljević. Zvan je ''Glušac'' (tal. Sordo), jer je izgubio sluh. Vrlo buran život vodio je između državne službe, zatvora i progonstva. Imao je široku književnu izobrazbu, družio se s piscima svojeg vremena i osnovao je tzv. Akademiju složnijeh. Pisao je na talijanskome i hrvatskome jeziku. Talijanski mu je kanconijer tiskan u Mletcima 1589., dok je hrvatski dio opusa sačuvan tek fragmentarno i objavljen u 19. stoljeću. Liriku mu obilježavaju uobičajeni petrarkistički oblici i teme, kao i motivi iz vlastitoga životnog iskustva. Pisao je sonete, kancone i madrigale. Tematski piše ljubavne pjesme. Djelo ''Arijadna u odiljenju Tezeja'' je plač. Prepjevao je Tassov ''Amor fuggitivo''.
Mišetić je bio zemljoposjednik, a neko vrijeme i kaštelan stonske utvrde Pozvizd.
Iz poslanica koje je slao mnogim hrvatskim i talijanskim pjesnicima znamo da je poznavao Mavra Vetranovića, Marina Držića, Maroja Mažibradića, Dinka Ranjine, Miha Monaldija, Mikše Pelegrinovića.
Mikša Pelegrinović napisao mu je 1556. poslanicu u osmeračkim katrenima, komične tematike, o liječenju starosti (''Od jazavac vitno rebro, / i od hrta lijeve desni, / od komarca hrbat desni, / i sve stuci u prah dobro'').
Objavio Sabovih talijanskih stihova doprinio je rođak Marin Bobaljević, koji je pomogao njegovoj braći posmrtno objaviti ''Rime amorose e pastorale et satire''.
Posmrtno ga je opjevao Miho Bunić. Provided by Wikipedia
Prikazuje se 1 - 20
od 23
za pretraživanje: 'Bobaljević Mišetić, Sabo',
Upit obrađen za: 0.29s